Europski dabar (lat. Castor fiber L.) – sve češći stanar vodnih i slivnih područja sjevera i sjeverozapada Hrvatske

Dabar je vodena i kopnena životinjska vrsta i najveći glodavac sjeverne Zemljine polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do 1 metar, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat dužine do 30 cm. Monogamne su životinje, dakle u jednoj obitelji je roditeljski par sa 2 generacije mladih.
Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (min. 30 cm). Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode i zaštitio ulaz u nastambu. Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Za hranu koristi preko 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta. Iako su uglavnom noćne životinje kada i traže hranu, u potragu za novim teritorijem, mlade jedinke ponekad krenu i danju. Posebnost dabrova je što su vrsni „građevinari“ pa tako na rijekama grade vrlo kvalitetne brane koje ne propuštaju vodu, a na taj način zapravo izrađuju akumulacijska jezera čime se stvaraju bolji životni uvjeti za ihtiofaunu (ribe), ptice močvarice i ostale vodene i močvarne vrste flore i faune.
U Hrvatskoj je dabar nestao krajem 19. stoljeća, a ponovno je vraćen od 1996. – 1998. godine u okviru projekta “Dabar u Hrvatskoj” zahvaljujući Šumarskom fakultetu i prof. dr. sc. Marijanu Grubešićukao voditelju projekta u suradnji s Institutom za biologiju divljači iz Münchena. Početno stanište introdukcije bila je šuma Žutica, šuma Česma te rukavci Drave kod Legrada i rukavac Lonje za slivno područje rijeke Save. Od tada se dabar raširio uz mnoge hrvatske rijeke, populacija dabrova na sjeveru Hrvatske buja i to najviše zbog izostanka prirodnih neprijatelja te optimalnog staništa koje im uvelike pogoduje. Prema nekim okvirnim procjenama do 2017. godine namnožilo se oko tisuću obitelji s 5000 do 6000 jedinki, no otprilike polovica je završila u susjednim državama, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Mađarskoj, a vjerojatno i u Austriji.
U Hrvatskoj se, prema odredbama Zakona o lovu, dabar se tretira kao divljač, ali istovremeno je, na temelju Pravilnika o lovostaju, zaštićena životinja i tijekom cijele godine zabranjen je lov na dabrove. Zakonom su predviđene i vrlo visoke kazne koje se kreću od 25.000,00 do 200.000,00 kuna za prekršitelje te zabrane. Trenutno brojno stanje u hrvatskoj sa sigurnošću se ne zna (brojka se kreće oko 3000 jedinki), no javlja se sve više šteta od njih u vidu izgrizanja i rušenja drveća (najčešće vrbe) uz tokove rijeka te uništavanja višegodišnjih nasada i ratarskih kultura na okolnim poljima. Stabla ruše zbog hrane kako bi došli do mekane kore koja se uglavnom nalazi na granju pri vrhu stabla. Ono što ne pojedu, uključujući i stabljike kukuruza iskoriste za gradnju brane u kojoj spremaju hranu.
Ukoliko se pojave prvi znaci nagrizanja stabala potrebno je poduzeti određene mjere zaštite kako ih dabrovi ne bi još više uništili. Do sada se kao najdjelotvornija zaštita pokazalo ograđivanje stabala žičanom mrežom, svako posebno ili postavljanje električne ograde, no može ih se plašiti i plašilima. Ograđivanje cijele parcele nije odgovarajuće jer dabrovi prokopaju rupe ispod ograde.
Osim što je zaštićen lovostajem dabar spada pod strogo zaštićenu vrstu, sukladno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013 i 73/2017). Gospodarenje ovom vrstom trebalo bi se provoditi sukladno odredbama Zakona o lovstvu i Planu gospodarenja dabrom, za čije je donošenje koje je u tijeku, nadležno Ministarstvo poljoprivrede. Donošenje navedenog Plana smatra se nužnim jer će procjena brojnosti populacije koja je sastavni dio Plana biti ubuduće najmjerodavnija osnova za odobravanje iznimki od strogih mjera zaštite koje uključuju zabranu namjernog ubijanja ili hvatanja, namjernog uznemiravanja te oštećivanja ili uništavanja područja razmnožavanja ili odmaranja.
Odstupanje od zabranjenih radnji može se dopustiti ako su zadovoljeni propisani kriteriji i ako se time neće ugroziti povoljan status populacije strogo zaštićene vrste. Svrhe u koje se odstupanje može odobriti uključuju sprječavanje ozbiljne štete na imovini (voćnjaci, ribnjaci, usjevi itd.) te interes sigurnosti i razloge prevladavajućeg javnog interesa (npr. obrana od poplava). Za naknadu šteta koje počini dabar nadležno je Ministarstvo poljoprivrede.