Park uz dvorac Mirkovec

Plemićko dobro Mirkovec dobilo je ime po izumrloj obitelji Mirkoczy (Mirkovečki), koja ga je posjedovala u 16. i 17. stoljeću. U 18. stoljeću dvorcu su dograđena dva krila, osmeroosno sjeverno pročelno i troosno zapadno bočno krilo. Na taj je način Mirkovec postao trokrilni dvorac. Posljednji vlasnici Mirkovca bili su Halle i Berger. Nakon Drugoga svjetskog rata dvorac se upotrebljavao u različite svrhe, a danas je to socijalna ustanova za nezbrinute odrasle osobe. Pripada prvoj kategoriji spomenika.

Dvorac Mirkovec, smješten na vrhu brežuljka izdignutome dvadesetak metara nad dolinom, skriva perivoj te šumu hrasta kitnjaka i običnoga graba. Prema današnjim ostatcima može se zaključiti da je perivoj bio lijep i maštovit, čemu je uvelike doprinosila konfiguracija terena. Osim domaćih vrsta drveća u perivoju ćemo još uvijek pronaći kavkasku jelu, Lawsonov pačempres, virdžinijsku borovicu, močvarni taksodij i druge egzotične vrste drveća. Ne zna se vrijeme nastanka perivoja, ali se na osnovi starosti dekorativnih vrsta drveća procjenjuje da je nastao prije stotinjak godina, dakle potkraj 19. stoljeća. Na mjestu voćnjaka, povrtnjaka i pašnjaka, ucrtanih na katastarskoj karti iz 1860. i upisanih u starim zemljišnim knjigama 1889., obitelj Vranyczany-Dobrinović uređuje perivoj nakon što su 1892. godine njezini članovi postali vlasnici Mirkovca. Pejzažni, a možda i romantičarski perivoj obuhvaćao je ribnjake u podnožju brežuljka i spajao se s tada već starom šumom. Članovi spomenute obitelji podigli su nove gospodarske zgrade, rasadnik i ribnjak u podnožju brežuljaka.